Uvijek u nama ima neki naš kutak u koji ne bismo htjeli ni sam Bog da ude. Uvijek ima nečega u nama što bismo htjeli da bude samo naše. Ako to bude produhovljeno, onda je promijenjeno, onda to više nije intimno samo naše. Onda to postaje zajedničko, jer za dušu i duhovno nema okova prostora ni vremena.
Danas se naveliko viče u Hrvatskoj kako Katolička Crkva i vjera ne bi smjele biti prisutne svagdje, kako im nije mjesto u politici (gdje bi se htjeli stvarati zakoni protiv kojih bi Crkva i vjera katolička svakako mogle nešto reći), kako im nije mjesto u gospodarstvu (da bi bogatiji bez grižnje savjesti mogli gutati siromašne), kako im nije mjesto u zdravstvu (da bi se nesmetano mogla ubijati nerođena djeca).
Bojimo se da ne bi Hrvatska postala katolička, produhovljena (toliko smo govorili o duhovnoj obnovi Hrvatske), jer bi nam i politika i gospodarstvo i zdravstvo morali biti po Božju, a ne po našu.
Ne možete stjerati dušu u crkvenu klupu i sobno klecalo. Ne možete joj ne dozvoliti da ude u politiku, gospodarstvo, zdravstvo. Ne možete joj ne dozvoliti da ude upravo tamo gdje mislite da joj nije mjesto. Ona želi upravo tamo gdje još nije bila. Tamo želi zaživjeti i pustiti korijenje.
Ona se neće crvenjeti zbog vaše golotinje, nego će, priznajte, vama biti neugodno pred njom. Jer i kad bude šutjela, njezina će šutnja raskrinkavati vaše tamne čine kao što je Isusova šutnja raskrinkavala, sve jednog po jednog, farizeje koji su, prema Zakonu, htjeli kamenovati ženu otkrivenu u preljubu. Isusova šutnja im je otkrila preljub i u njima samima. Šteta što su otišli i ostavili same Isusa i preljubnicu. Zacijelo bi Isus i njih otpustio kako je otpustio nju: »Idi i odsada više nemoj griješiti« (Iv 8, 11).
Kad Isus otpusti, to je sasvim drugačije nego kad otiđemo sami od njega. Pokunjene glave...
Duša, kad ude u našu politiku, gospodarstvo, zdravstvo i sva ostala područja života, ne ulazi zato da nas raskrinka, nego da rasvijetli sve naše prostore. Da nigdje ne bude tame. Jer gdje je tama, tamo nema duše. Gdje je duša, tamo nema tame.
Milan Špehar
